Afrički tvor kao kućni ljubimac u Hrvatskoj pojavljuje se zadnjih desetak godina. Veliki dio našeg stanovništva nije upoznat s njegovim izgledom, a kamoli s njegovim osobinama. Zbog  toga ja kao uzgajivač prenosim svoja iskustva:
Odrasli mužjak težak je do 2kg, dok je ženka znatno manja i postiže težinu do 1kg. Spolno su zreli u starosti od deset mjeseci. Pare se u rano proljeće pa sve do konca ljeta no ljetna legla su jako rijetka. Mladi se kote 42 dana po parenju. U leglu može biti do 10 jedinki. Tako velika  legla teško se othrane. Najbolje kada je u leglu 4-5 mladih. Mladi su slijepi i bez dlake i u potpunosti ovisni o majci. Nakon 25 dana progledaju, dobiju dlaku i počinju uzimati hranu. Samostalni su nakon 45-50 dana, kada ženka gubi mliječnost. Zbog toga je najprikladnije navikavati na druženje u toj dobi. Budući da pripadaju porodici zvijeri uplašena životinja katkad se zna braniti ugrizom i puštanjem mirisa (miris nije jak). Afrički tvor voli društvo, pa aktivno sudjeluje u igri. Sam navodi vlasnika da se igraju skrivača, kako u stanu tako i u prirodi.
Sa velikom znatiželjom istražuje okolinu. Afrički tvor ne bježi od vlasnika, ali ga se ne može ostaviti bez nadzora jer bi odlutao.Voli da ga se mazi i rado se zavlači u džepove i rukave vlasnika. Za njegov smještaj potreban je kavez u kojem dobiva hranu i vodu .Budući da veliki dio dana provodi spavajući, u kavez je potrebno staviti tkaninu (ručnik, stare majice i sl.). Po pitanju higijene jako je uredan. Uvijek izabere udaljeni dio kaveza gdje obavlja nuždu. Može ga se naučiti da obavlja nuždu u posudu s pijeskom. Za hranu najprikladnija je gotova hrana za ferete ili hrana za mačke s većim udjelom proteina. Potrebno ga je cijepiti protiv štenečaka. Afrički tvor ima jak nagon za parenje. Ženka kada se tjera otekne spolni organ u veličini lješnjaka i ne splašnjava ako se ne pari i do 2 mjeseca. Uslijed toga ženka katkad može i uginuti. Zbog toga, onaj tko ne želi da ih razmnožava najbolje da ih da sterilizirati.
Uz afričke tvorove uzgajam patuljaste kuniće, zamorce, degue, hrčke, leminge, štakore, miševe kao i zlatne ribice (zlatni karas).
Po pitanjima inspekcijskog nadzora i liječenja surađujem s Veterinarskom stanicom Remetinec d.o.o. iz Zagreba.

Riječ veterinara

Nešto o imenu:

Afrički tvor, kako se posve krivo naziva ova domestificirana životinjica, je kućni ljubimac koji je u srodstvu sa tvorom, ali ne afričkim već stepskim, koji je rasprostranjen u stepskim područjima istočne Europe. To je sisavac koji spada u red zvijeri, porodicu kuna i rod lasica.
Osim s tvorom u srodstvu je i s lasicom, vidricom i zerdavom ili hermelinom.
Stoga, smatram da je nužno potrebno naći mu prikladnije ime. U zemljama anglofonskog područja nazivaju ga FERRET. To je vrlo simpatičan i prikladan naziv ali nije u duhu hrvatskog jezika. Tvor , kako ga nazivamo u Hrvatskoj ima pomalo odbojan prizvuk budući da asocira na životinju neugodna mirisa.
Odavno je udomaćen i ne može samostalno živjeti u prirodi. Vrlo je poznata slika Leonarda da Vincija: „Dama s hermelinom“, nastala 1491. godine, koja prikazuje damu koja u naručju drži hermelina (zerdava) koji vrlo sliči našem današnjem kućnom ljubimcu. Zato bi prikladniji naziv bio ili HERMELIN ili ZERDAV ili FERET, a nikako TVOR, jer i ne sliči mrkom tvoru koji je uobičajen u našim krajevima.

Bolesti Fereta:

1) Zarazne bolesti

Štenečak
Vrlo je osjetljiv na štenečak i leptospirozu. Oboli li, najčešće ugiba bez obzira na liječenje. Stoga ga je potrebno cijepiti. Pri tome treba paziti koja se vakcina koristi jer su neke vakcine koje se koriste za pse štetne za Ferete i mogu izazvati bolest.
Prva vakcinacija je u dobi od 9 tjedana, a revakcinacija je nakon tri tjedna. Nakon toga cijepi se godišnje jednom.

Gripa
Osjetljiv je na viruse koji izazivaju gripu kod ljudi. Može je dobiti od ljudi a i prenijeti na njih. Mlade životinje mogu i uginuti od komplikacija gripe, kao što je upala pluća.

Aujeckijeva bolest
Ne hraniti ferete sa sirovim svinjskim mesom jer ono može biti kontaminirano virusom ove bolesti koja izaziva svrbež i nervne simptome, a neizlječiva je.

Bjesnoća
Cijepljenje protiv bjesnoće nije obavezno, ali ukoliko fereti borave u prirodi i dolaze u kontakt s drugim životinjama koji su potencijalni prenosnici bjesnoće potrebno ih je cijepiti.

2) Parazitarne bolesti

Buhe su vrlo česte i teško se suzbijaju jer Feret je osjetljiv na insekticide koji se koriste za pse i mačke.
Ušni paraziti su uobičajeni i također se teško lijeće.
Gliste i drugi crijevni paraziti nisu prečesti ali mogu biti prisutni.
Moguća je infekcija kokcidijama i toksoplazmom(mačja bolest opasna i za ljude)

3) Unutrašnje bolesti:

Prehlada
Feret ima vrlo razvijeno osjetilo njuha i konstantno njuška pa unosi prašinu u nos, a kiše da je izbaci iz njega. To je posve fiziološki. No ako je kihanje i šmrcanje učestalo onda je u pitanju upala nosa ili se radi o alergiji na tvari iz okoline kao što je slama, dlaka, sredstva za čišćenje kaveza, dim cigarete i slično.

Bolesti srca (kardiomiopatije)
Simptomi: otežano disanje, kašalj, aritmija, letargija, zamaranje, otečeni extremiteti.
Slično kao psi i fereti u starijoj dobi mogu oboljeti od srčanih bolesti, a naročito česta je dilatacija srčanog mišića uslijed čega dolazi do otežane cirkulacije krvi. Liječi se kao i kod pasa diureticima i kardijacima ali u znatno nižim dozama.

Bolesti gušterače i nadbubrežne žljezde
Simptomi: gubitak apetita i težine, slabost, spavanje, opadanje dlake, svrbež, povečano uzimanje vode i pojačano mokrenje itd.
Učestaost oboljenja gušterače i nadbubrežne žlijezde je veća kod fereta nego drugih kućnih ljubimaca. Radi se o genetskoj predispoziciji nastaloj tijekom domestifikacije.

Hematom uške se javlja kod svih pasmina ali najčešće kod onih koji imaju duge i viseće uške jer su takove uške češće izloženije traumama koje su najčešći uzrok nastanku hematoma. Ponekad je dovoljno i češkanje uške šapom da izazove pucanje krvnih žila koje prolaze uškom i istjecanja krvi u prostor između kože i ušne hrskavice.